MEĐUNARODNI JEZIK ESPERANTOu službi kršćana i Crkve |
||||||
|
Jezična različitost rezultira često nera-zumijevanjem do neprijateljstva, u prvom redu ukoliko je ona pogrešno upotrijebljena u izrazito nacionalistič-kim oblicima. Vladanje moćnika iznad manje moćnih uvijek prati tendencija prisiljavanja «podložnih» na upotreb-ljavanje jezika «velikih». Tako još od pradavnih vremena postoji nepisano pravilo: «Tko vlada carstvom, njegov jezik je potrebno prihvati». To je zasi-gurno uzrok diskriminaciji i podčinja-vanju prava i kulturnog identiteta u prvom redu malih naroda, ponekad i do gubljenja njihovih posebnosti. U isto vrijeme vladajući jezik ima mnogo profinjeniji oblik, jer je on vođen trgo-vinskim interesom i podržan tehničkim dostignućima. Sadašnja globalizacija je očigledno praćena jezičnim anglicizi-ranjem u svjetskim razmjerima. Prihvaćanje bilo kojeg nacionalnog jezika čiji zajednička razumijevanje ima za neke diskriminacijska obilježja. Povijesna iskustva pokazuju, da ljud-sko društvo treba pomoćni međuna-rodni jezik. Razumljivo uistinu neutra-lan i lagan, koji bi omogućio komuni-ciranje među ljudima na ravnopravnim osnovama. Svijest o potrebi je naro-čito došla do izražaja u posljednja dva stoljeća kada se pojavilo više proje-kata planskih novih jezika. Iz njih se uzdignuo nakon dugog uvjerenja samo jedan. Riječ je o esperantu. Njegov autor je poljski okulist dr. Lazar Ludvig Zamenhof (1859-1917). Ovaj međunarodni jezik nastao je zahval-jujući autorovom dubokom uvjerenju da čovječanstvo treba jednostavno, razumljivo i u potpunosti neutralno sredstvo za međusobno razumijevanje, koje bi uklonilo sve jezične prepreke, pa tako i diskriminaciju, te koje bi u isto vrijeme bilo lako dostupno sva-kom narodu. Mnogi su vjernici brzo nakon nastanka esperanta shvati zna-čaj ovog velikodušnog projekta i pri-hvatili ga.
Počasni predsjednik IKUE, don Duilio Magnani zahvaljuje tijekom 48. IKUE-kongresa u Olomouca (1955) kardinalu Miloslavu Vlku za prihvaćanje pokroviteljstva nad IKUEEsperanto je bez rasprave izvanredno jezično djelo, koje se oslanja na logič-ne principe – ima fonetičku ortografiju, koristi međunarodno poznate korje-nove s domišljatim kreiranjem riječi uključujući derivacije, ali u isto vrijeme je gramatika pravilna i jednostavna. Nadalje, otvoren je stalnom prihva-ćanju novih izraza i daljnjem razvoju. Ovaj planski jezik danas se uspješno koristi na svim kontinentima, ima boga-tu književnost kako originalnu tako i prevedenu (više od 40.000 naslova), na njemu izlaze novine i dr. To je zasigurno dovoljna potvrda njegovog oživotvorenja i korisnosti. Ipak jer nije direktno povezan s niti jednim naro-dom ili zemljom niti interesnom gru- |
Predstavnici IKUE predaju Papi Ivanu Pavlu II. Misal na esperantu tijekom audijencije 03. rujna 1997. godine u RimuEsperanto uspješno uklanja jezične prepreke u odno-sima među ljudima, gradi mostove razumijevanja, vodi k prijateljstvu među narodima i rasama. Upravo u tome je osnovna razlika u usporedbi s uporabom stranih nacio-nalnih jezika. Osim toga nema teškoća pri učenju, kao ni velikih troškova prevođenja. Potvrđeno je da se esperanto može naučiti približno šest puta brže nego bilo koji drugi strani jezik. Praktično to znači, da nakon jedne godine učenja srednje talentirani učenik posjeduje znanje esperanta isto kao nakon šest godina učenja drugog jezika. Nažalost, javnost nije o ovom problemu dovoljno obaviještena, a slijedom toga saznanja o velikim prednostima esperanta nisu dovoljno raširene. Zamenhofov izum ipak nije jedinstveno sredstvo
komu-niciranja, njegove misli imaju dublju i mnogoznačnu efikasnost:
esperantisti s jezikom doprinose bratimljenju svih ljudi na osnovi
zajedničkog ideala. Svi koji ga koriste, formiraju jednu veliku obitelj na
cjelom kugli zemaljskoj.
Crkva koja je sveopća ne veže se za
niti jedan narod ili jezik. Do II.
Vatikanskog sabora je koristila latinski kao službeni zajednički jezik. Njegova
prednost bila je u tome, da je bila
riječ o tzv. «mrtvom jeziku», dakle prema svom karakteru neutralnom. Formalno
on se koristi i danas, ali realno latinski više ne ispunjava tu funkciju.
Razlozi su očiti, najveća prepreka za široko korištenje je njegova
kompliciranost i razvojna neadap-tiranost. Vakuum je tako nastao, i popunjen je
na različite načine. Vatikanske ustanove najčešće koriste talijanski jezik s mnogim prijevodima
ali tijekom raznih sinoda drugih
međunarodnih susreta rad je organiziran po jezičnim skupinama, gdje prednost imaju
tzv. svjetski jezici. Ipak je poznato, da na taj način nastaju mnogi problemi,
u prvom redu za predstavnike koji dolaze iz malih naroda. Ovaj je sistem ne
samo nepraktičan, već u isto vrijeme i bez prednosti za neku braću u vjeri.
Konstatirajmo bez ustezanja, da se često ne samo svećenici, već i biskupi ne mogu
sporazumjeti. O tome se šuti. Zajednica naroda u Bogu, kako ju je definirao II. Vatikanski sabor hitno treba zajedničko jezično sred-stvo komuniciranja lako dostupno svima. Ako je Crkva sveopća u što sigurno niti jedan njen član ne sumnja, ona ima na raspolaganju za svoje unutarnje i vanjsko komuniciranje jedinstveno jezično sredstvo. Kršćana među esperantistima ima zavidan broj, jer osim predloženih ideja oni nastoje pridonijeti širenju radosne vijesti Evanđelja cijelom svijetu putem ovog međuna-rodnog sredstva komuniciranja. Međunarodna udruga katolika esperantista (Internacia Katolika Unuiĝo Esperantista IKUE) koja ima svoje sjedište u Rimu surađuje sa Svjetskim esperantskim savezom. Visoki pokrovitelj udruge katolika esperantista je nadbiskup Praga Miloslav kardinal Vlk, bivši predsjednik Vijeća Europskih biskupskih konferencija. Esperantisti-katolici imaju i svoje nebeske zaštitnike, a to su: Djevica Marija, sv. Pio X., sv. Maksimilijan Kolbe i bl. Titus Brandsma. Međunarodna udruga katolika esperantista je priznata od Papinskog vijeća za laike kao međunarodna udruga vjernika temeljem dekreta br. 196/92/S-61/B-25 od 11. veljače 1992. Udruga je osnovana 1910. godine a nekoliko godina ranije, 1903. počele su izlaziti novine «Espero katolika» (najstarije esperantsko glasilo koje danas izlazi). |
Ove udruge zajedno svake druge godi-ne organiziraju međunarodne, odnosno zajedno ekumenske kongrese. Tjedan dana u zajedništvu sa subraćom u vjeri različitih naroda bez jezičnih prepreka za svakog sudionika predstavlja velik duhovni poticaj. Esperanto je službeno uveden među liturgijske jezike Katoličke Crkve. Odobrenje je dala Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata 8. studenog 1990. godine prema proto-kolu br. CD 181/89. Službeni Misal predali su predstavnici Svetom Ocu 1997. godine. Isto tako, tijekom ekumenskih susreta koristi se zajednička misna knjiga za sve kršćane, koja sadrži obredne teks-tove, molitve i pjesme na esperantu ADORU. Na esperanto je prevedena i Biblija. Stari zavjet je prvo djelo izdano na esperantu u prijevodu Zamenhofa. Papa Pio X. uputio je sudionica I. Kongresa katolika esperantista svoj apostolski blagoslov, koji je završio riječima «pred esperantom je velika budućnost». Papa Ivan Pavao II. je 1994. godine u svečani blagoslov «Urbi et Orbi» uvrstio i esperanto. Radio Vatikan tijekom više od 25 godina odašilje program na međuna-rodnom jeziku, tri put tjedno (nedjel-jom i blagdanima u 21.20 sati na srednjem valu 527 i 1539 kHz, na kratkom valu 4005 i 5885 kHz, srije-dom i četvrtkom u 21.20 sati nas srednjem valu 1260 i 1611 kHz i kratkom valu 7250 i 0645 kHz).
Nadbiskup Karel Otčenášek šesti je gost logorovanja katoličkih esperantista u Srebrenici, Češka
|
||||
Marija Belošević, Sveti Duh 130, HR-10000 Zagreb, Hrvatska Tel. +385 1 37 45 052; +385 98 57 00 46 miriam010@gmail.com |
||||||
|
|
||||||
